Mogli smo pročitati prije par dana u riječkom “Novom Listu” kako je uspješno pušten u prirodu novonabavljeni “ris” iz Rumunjskih Karpata.
Vukovi su postali tako uobičajeni dio svakodnevnog života u Gorkom kotaru, Lici i u Dalmatinskoj zagori da se to više i ne tretira kao vijesti dok medvjedi šeću po selima, pa skoro kao domaće životinje.

EU bogato sufinancira izgradnju poučnih staza, vidikovaca, vodovoda, kanalizacija i sličnih stvari.
Više nema općine koja nije sagradila dječji vrtić i sportsku dvoranu EU sredstvima. Revizija je utvdila da je 80% sredstava,koji su bili namjenjeni poljoprivredi potrošeni na infrastrukturu i nepoljoprivredne djelatnosti.
Ovih dana čitamo u medijima kako projekt  “Zaželi” ide dalje i za njega je osigurano novih 300 milijuna kuna.
I sve bi to bilo lijepo da nema onog “ali” a “ali” je strašna stvar, ono obično pokazuje da stvari nisu onakve kakve se na prvi pogled čine.

Naime svim tim mjerama i programima zajedničko je samo jedno, a to je da “europa” financira samo ono što ne stvara novu proizvodnju i nova proizvodna radna mjesta.
Pa nisu ludi da financiraju proizvodnju koja bi njima danas sutra mogla biti konkurencija na tržištu.

Stare i bogate zemlje EU će se baviti proizvodnjom a mi na marginama EU predodređeni smo da postanemo “Nacionalni” ili “životinjski par”, nesto kao rezervat za “Indijance” u Americi.

Mladi, obrazovani i zdravi ići će raditi u bogate i razvijene zemlje jer će im ondje moći ponuditi bolje plaće a mi ostali cemo obući narodne nošnje i pokazivati turistima kako se je nekad živjelo.
Turisti će moći u prirodi vidjeti vuka, risa, medveda, jelena jer ga kod sebe nemogu vidjeti u prirodi.

Znate li zašto? Odgovor je jednostavan.
Zato jer divlje životinje rade štetu, u poljoprivredi, u prometu i svugdje drugo, a oni to ne žele, oni žele zaraditi od poljoprivrede, a da bi zaradili nemogu si dopustiti da imaju štete od divljači.
Zato su odlučili da se u RH ne treba proizvoditi ništa i da poljoprivreda služi samo da bi se  održavalo poljoprivredno zemljište uređenim tako da turisti kad dođu gledati jelene i medvjede ne zaprljaju cipele i ne smoče noge u visokoj travi.

U poljoprivredi RH nije važno što se proizvodi i koliko ima krava, ovaca, teladi ili janjadi, koliko je posijano žitarica niti koliko voća i povrća imamo.
Svi zakoni i propisi su tako napravljenj da se maksimalno potiče nerad i neproizvodnja.
Osim u mandarinama, nema proizvoda u kojem je RH samodostatna.

Dali nekog u vlasti ili Vas koji ovo čitate zabrinjava činjenica da Slovenija proizvede 150 mil litara mlijeka više od RH?
Dali se netko od odgovornih u vlasti zapitao zašto se svake godine uveze 100 000 teladi za tov?
Dali je netko pokušao dokučiti zašto je to tako i zašto se u RH ne pokrene program uzgoja teladi za tov?

Početkom devedestih godina u Mađarskoj su Austrijanci kupili ogromne površine poljoprivrednog zemljišta i sijali žitarice uz poticaje iz državnog proračuna za velike profite.
Dolaskom Orbana na vlast uvedeno je pravilo da nemože poljoprivredno gospodarstvo dobivati potpore ako se bavi samo ratarstvom. Rezultat toga je da je dio tih poljoprivrednika prodao zemlju a veći dio kupio stoku te se danas bave mješovitom proizvodnjom.

Znate li za koliko se povećala zaposlenost u sektoru poljoprivrede nakon te promjene?
Za 300% u 5 godina a prosječna plaća u poljoprivredi je duplo veća u tih 5 godina.
Takav rast plaća nije zabilježen ni u jednom sektoru, čak niti u “IT” sektoru gdje u cijelom svijetu plaće najbrže rastu.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WP Feedback

Dive straight into the feedback!
Login below and you can start commenting using your own user instantly

Scroll to Top