Uslijed nedostatka jasne vizije i strategije poljoprivredne proizvodnje, Hrvatsku u većini poljoprivrednih grana i kultura karakterizira disperziranost proizvodnje i loš razmještaj skladišno-preradbeno-prerađivačkih kapaciteta. Iz tog razloga nije moguće ostvariti troškovnu efikasnost i ekonomičnost sektora.
Osim toga i ekološki otisak je veći od mogućeg i poželjnog.
Regionalizacijom proizvodnje omogućilo bi se stvaranje pretpostavki za konkurentnijom i dohodovnijom proizvodnjom.
Koncentracija proizvodnje i prerade na odabranim područjima stvara pozitivne uvjete za ostvarivanjem ekonomije obujma, ali i otvara mogućnost za udruživanjem proizvođača kao odgovor na rastuću koncentraciju u prerađivačkom i trgovačkom sektoru.
Na taj način stvaraju se i uvjeti za efikasniji i lakši prijenos znanja, što osigurava poljoprivrednim proizvođačima višu i kvalitetniju proizvodnju, uz snižavanje troškova proizvodnje.
Jedna od prijetnji, naročito za zdravlje ljudi i životinja, kojima je izložena i Hrvatska, upotreba je antimikrobskih lijekova, hormona i genetički modificirane hrane za hranidbu životinja. Prema podacima FAO-a, 700.000 ljudi u svijetu godišnje umire od antimikrobne rezistencije.
Prekomjerna upotreba pesticida i herbicida umanjuje zdravstvene blagodati hrane i ima negativne posljedice na zdravlje ljudi.
Zdravlje ljudi, životinja i biljaka najuže je povezano. Usvajanjem proizvodnih metoda koje čuvaju ekosustav, pravilnom ishranom bilja, hranidbom i držanjem stoke, životinje ostaju zdrave i nije potrebno njihovo izlaganje antimikrobskim lijekovima.
Takav pristup bio bi poželjan kao temeljno strateško opredjeljenje.
Hrvatska bi se trebala u svojim strateškim dokumentima odrediti kao GMO-free zemlja, što bi nas moglo dodatno pozicionirati kao zemlju koja proizvodi kvalitetnu i zdravstveno ispravnu hranu.
Jedna od osnovnih pretpostavki dugoročne održivosti poljoprivrede i ruralnog prostora je mijenjanje strukture proizvodnje poljoprivrede. Statistički podaci pokazuju da nam dominira biljna proizvodnja, a unutar biljnje proizvodnje proizvodnja ratarskih kultura. To pokazuje da proizvodimo proizvode niske i niže dodane vrijednosti. Za mijenjanje trendova vrijednosti poljoprivredne proizvodnje iz negativnih u pozitivne, potreban je zaokret prema proizvodima više i visoke dodane vrijednosti.
Potreban nam je zaokret u poljoprivrednoj proizvodnji.
Ovakav zaokret nužan je i zbog demografskog i društvenog aspekta održivosti. Proizvodnja mesa, mlijeka, voća i povrća nužno za sobom povlači veći broj ljudi u ruralni prostor, što pridonosi povećanju standarda i kvalitete života lokalne zajednice.
Ako želimo biti odgovorni prema sebi, ali i društvu u cjelini, poželjno je da se počnemo ponašati i djelovati u skladu s premisom da Zemlju nismo naslijedili od svojih predaka, već da smo je posudili od naših nasljednika.
tekst: Robert Hadžić

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top