KRŠKI STOČARI I SINOVI

Slobodno stočarstvo je zadnjih godina postalo trend u svijetu proizvodnje hrane i pravo je čudo zbog čega u Hrvatskoj nije doživjelo svoj snažniji zamah posebno stoga što se radi o gospodarstvu koje predstavlja antropološko naslijeđe hrvatske nacije. Najnovija istraživanja govore da je Dioklecijanova palača bila, zapravo najveća tvornica vune u antičkom svijetu zbog čega je  i rađena je na izvorištu sumpora radi prerade i izbjeljivanja. Preko se nalazi otok Brač koji svojim nazivom govori da je to otok bravie, otok bravetine. I danas sva narodna nošnja sa svojim jarkim bojama kape i odore svjedoči gospodarstvu koje se temeljilo na uzgoju stoke u slobodnom prostoru, jer pastir je morao biti uočljiv na daljinu.

Podloga tako uspješnom stočarstvu leži u klimatskim i vegetacijskim prilikama koje obilježavaju hrvatske krške predjele. Hrvatski krš je dio ilirske ploče koja je zapravo doplovila u europski kontinent iz ekvatorijalnog pojasa i sa sobom donijela iznimno bogatu vegetaciju . Tomu svjedoče najbolje biokovski pašnjaci koji na sebi bilježe preko petsto biljnih vrsta. Na takvoj podlozi tla i vegetacije se razvijala populacija koja je vrlo uspješno hranila europski kontinent jakim ljudima do otkrića novog svijeta. Kasnije i u novom svijetu Amerike i Oceanije ovi krajevi su podarili milione jakih ljudi koji su gradili svijet ovakav kakav je danas. Sva ta demografska vitalnost je ležala upravo na prostoru hrvatskih krških pašnjaka koji su donosili život.

Koji su razlozi što danas taj prostor predstavlja pustinju, možemo samo nagađati iako nas sve vodi prema upravljačkim strukturama i politikama koje su sastavni dio života. Međutim , dužni smo problem definirati i pristupiti njegovu rješavanju posebno stoga što znamo da demografskog napretka nema bez čovjeka u prostoru.

U svakodnevnom životu smo svjedoci da su krški prostori obilježeni jednom ocjenom siromaštva i nemogućnosti ničega i nikoga što nije točno. Upravo tisuće i tisuće godina života i razvoja na ovim prostorima svjedoče upravo suprotno. Hrvatski krš je jedan izuzetno plodan kraj ukoliko ga se ispravno i učinkovito koristi. Stočarstvo je tu svakako nezamjenjivo  jer svaka jedinka za sebe (ovca , koza, krava) predstavlja malu proizvodnu jedinicu.

Stoga, postavljajući pitanje zbog čega se stočarstvo ne razvija na našim krškim prostorima možemo tražiti u tri temeljna problema koja su u okvirima modernog društva lako rješiva, a to su : vlasništvo, voda i vegetacija.

Hrvatski prostor obiluje slobodnim prostorima na kojima se može obavljati djelatnost slobodnog stočarenja, ali on nije dostupan čovjeku koji želi pokrenuti ovakvu proizvodnju. Stoga je potrebno omogućiti ljudima da pod određenim pravilima ispaše mogu koristiti prostore , ali ne kao isključivi koncesionari već kao sukoncesionari. Isključivost u koncesiji uvijek povlači za sobom manipulaciju zbog čega predstavlja veliku prepreku razvoja.

Prostor krša obiluje vodom koja zbog svoje geološke prirode nije dostupna u kritičnim mjesecima . Međutim , modernim tehničkim rješenjima je i taj problem rješiv /Akomulacijska pojilišta se elementima protupožarne zaštite Šimić 2006./ kroz niz drugih rješenja koje nam stoje na raspolaganju.

Vegetacija kao treći problem s kojim se suočava slobodno stočarstvo su borovi, odnosno vrste iz roda Pinales, odnosno borovice. Ove vrste su snažne invazivne jer je njihovo sjeme prilagođeno za širenje vjetrom. Međutim na vrstama iz roda Pinales nije za stoku ništa jestivo je su to vrste koje dolaze iz paleogenetskog razdoblja mezofitika (doba dinosaura) te bi ih u prostoru trebalo zamjenjivati vrstama koje su u kenofitiku prilagođene razvoju i prehrani sisavaca. Zbog toga borovi , jele , smrike predstavljaju nepogodu ne samo za stočarstvo već one i zakiseljavaju tlo čineći ga neplodnim.

Uklanjanjem ovih triju prepreka, otvara se prostor razvoju slobodnog stočarstva na kršu, podizanju gospodarstva i revitalizaciji demografskih prilika.