Tranzicijski učinak dosadašnjeg članstva Republike Hrvatske u Europskoj Uniji na gospodarski razvoj i stanje nije polučio željeni učinak.

Osim dijeljenja suvremenih vrijednosti, političkih stečevina materijaliziranih putem općeg mira, stabilnosti i sigurnosti te proklamiranih demokratskih standarda pravne države, ipak na

planu većine gospodarskih indikatora, naša zemlja zauzima nedopustivo pretposljednje mjesto u okviru EU-28.

Razina BDP-a, stope njegovih realnih međugodišnjih promjena, rast izvoza, opseg industrijske proizvodnje, rast investicija, rast volumena i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje, plasman proizvoda i usluga u okviru nacionalnog turizma, udjel domaćih dobara u turističkoj djelatnosti i potrošnji su bitno ispod željenih dosega.

Štoviše, stanje je prilično poražavajuće uz izraženu tendenciju daljnjeg pogoršanja. Osviješteno i odgovorno sagledavanje naše objektivne stvarnosti implicira rezolutne i promišljene strategije te kontinuitet predanih nastojanja radi unošenja bitnih promjena.

Prema tome, osim što jedino izvjesno, na takav način proširujemo mogućnosti i produbljujemo značaj vlastite zemlje, istodobno smo u trajnoj obvezi nasljedovati istinsku moralnu dosljednost i dostojanstveni iskaz zahvalnosti prema žrtvama i bespoštednim pregnućima za potvrdu suverenosti i obranjenu neovisnost vlastite države u vremenu opravdanog obrambenog Domovinskog rata  1991. – 1995.

Deklarativna prigodničarska manifestiranja na obljetnicama postaju uočljive politikantske  zloporabe i  demagoška ispraznost ukoliko stalno, sveobuhvatno i  ustrajno ne djelujemo na poboljšanju stanja te bespoštednoj borbi protiv korupcije i svih oblika nezakonitosti.

Gospodarski indikatori ukazuju na neprihvatljivo loše stanje. Stanje nacionalne poljoprivrede je jednako loše. Demografski pokazatelji su alarmantni. Odnos aktivnog i izdržavanog dijela stanovništva je na razini teško obranjive održivosti.

Mirovinski fond je sasvim upitan i to u bližoj budućnosti. Stanje u zdravstvu jednako ne ulijeva povjerenju.

Masovni odlasci naših sugrađana u druge zemlje EU-a radi traženja posla  i rješavanja egzistencijalnih pitanja, izazivaju prave frustracije i dugoročnu zabrinutost.

Ruralni krajevi i tradicionalne poljoprivredne sredine postaju područja stvarnog nestajanja i prave pustoši.

Nakon općeg  tranzicijskog pustošenja i klijentelisticke pretvorbe ( koja je u biti bila ciljana vlasnička transformacija po izravnim političkim nalozima ) Republika Hrvatska se nikada nije oporavila.

Brojne neravnoteže i ugroze održivosti izravna su posljedica tih razdoblja.

Zemlja nikada nije ostvarila potrebnu reindustrijalizaciju. Ključne greenfield investicije su izostale i trajno zaobišle Hrvatsku. Sanirani sektor banaka je neshvatljivo privatiziran i prodan inozemnim ulagačima.

Telekomunikacijski, farmaceutski i naftni sektori su doživjeli nezapamćeni privatizacijski scenarij i neodgovorno preuzimanje od vanjskih igrača.

Brodogradnja je zbog kontinuiranog nepostojanja vizije i nužnih ciljanih prilagodbi, istrajavala u pravom ozračju agonije i ponižavanja.

Još su neki preostali sektori i resursi pred ozbiljnim teškoćama; šume, izvori vode, poljoprivredno i turističko zemljiste.

BDP nominalni EU-28 u 2018. godini iznosio je 18, 748 trilijuna eura. Hrvatski nominalni BDP u 2018. godini iznosio  je  51,47 milijardi eura. Prema razini razvijenosti u odnosu na prosjek EU-28 Republika Hrvatska je od 2007. do 2018. godine napredovala skromno sa  61 postotnog boda do 63 postotna boda.

Realni rast BDP-a naše zemlje u razdoblju od 2012. do 2017. godine iznosio je svega 1,21%.

BDP EU-a 28 ( nominalni ) per capita iznosi 30 900 eura. Hrvatska je trenutno na pretposljednjem mjestu sa 11 918 eura po glavi stanovnika. Iza nas je jedino Bugarska sa 7 810 eura per capita.

Prema opsegu izvoza ( 15, 76 mird. USD)  i udjelom izvoza u vlastitom BDP-u RH je također na pretposljednjem mjestu u EU.

Povećanje uvoza hrane i poljoprivrednih proizvoda u 2018. godini biljezi stopu od 13% i stvara deficit od 905 milijuna eura, samo u tom sektoru robne razmjene s inozemstvom.

Opća stagnacija tradicionalnih poljoprivrednih i ruralnih područja, ozbiljne ugroze ekološkog i sigurnosnog aspekta Jadranskog mora, upitna budućnost ribarstva uz prethodne gospodarske i demografske navode, upotpunjuje ozbiljnost cjelovitosti stanja i veliku zabrinutost.

Eminentni stručnjaci upozoravaju na mnoge neprihvatljive pojavnosti. Ugroze Jadranskog mora osim prijetnji ekološkom i sigurnosnom čimbeniku, rezultiraju ozbiljnim narušavanjem biološke ravnoteže, dovode u pitanje budućnost ribarstva, turizma te u konačnici općeg stanja mora kao našeg najvećeg prirodnog resursa.

Slijedom toga, druga važna sastavnica i poveznica ovog čimbenika je nacionalna poljoprivreda, također trpi ozbiljne poremećaje i neumitno klizi u stagnaciju.

Neodgovarajuća nacionalna strategija i provedbena poljoprivredna  politika rezultiraju stalnim opadanjem poljoprivredne proizvodnje i pogoršavanjem njezina općeg položaja.

Uvoz i nekontrolirana zastupljenost hrane upitne kakvoće i ispravnosti izaziva daljnje negativne efekte na koje potrošači i  javnost traže ozbiljne reakcije

Zaključak:

Republika Hrvatska treba hitne zaokrete u donošenju kvalitetne strategije gospodarskog razvoja te razvoja nacionalne poljoprivrede i turizma, te odgovarajuće provedbene mjere.

Ostvarenja i postignuća u svim sektorima trebaju biti podvrgnula konkretnim mjerilima i stalnom kritičkom propitivanju odnosno objektivnom stručnom vrednovanju.

Vjerodostojnost i odgovornost se najizvjesnije oblikuju i potenciraju putem predočenih modela. Trebamo bitno veće stope realnog rasta BDP-a, investicije u znanje i inovacije radi daljnjih sinergijskih učinaka.

Nacionalna poljoprivreda treba ozbiljnu i sveobuhvatnu strategiju. Negativni trendovi u većini poljoprivrednih djelatnosti trebaju ubrzo biti prekinuti. Rast volumena i vrijednosti poljoprivredne proizvodnje i snažniji udjel u turističkoj potrošnji u našoj zemlji se neosporiv prioritet.

Diverzifikacija turističke ponude putem razvoja ruralnih područja, proizvodnje vrhunske hrane na tradicionalni i ekološki način te opće širenje kvalitete turističke i poljoprivredne ponude, zaokružuju ključna nastojanja.

Regulatorni okvir treba imati odgovarajuću zaštitnu funkciju i koristan učinak poticanja što boljih uvjeta. Kad razmatramo dio regulatornog okvira i ciljanih podzakonskih akata iz pozicije poljoprivrednika sa područja krških pašnjaka, onda upotpunjujemo opću razinu zabrinutosti i nezadovoljstva položajem poljoprivrednika.

Pravilnik o evidenciji uporabe poljoprivrednog zemljišta i Uredba o zakupu šumskog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske, te Pravilnik o provedbi programa izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. godinu, te određeni implementacijski primjeri APPRRR-a u velikoj mjeri

pogoršavaju ionako neodgovarajuće uvjete položaja i djelovanja poljoprivrednika u cjelini.

Specifičnosti i bogati  prirodni resursi raznovrsnih poljoprivrednih regija pružaju stvarno velike mogućnosti za nacionalnu poljoprivredu. Područja krških pašnjaka nalaze se u 8 županija koje čine čak 44%  površina Republike Hrvatske.

Ovo je značajan potencijal i zahtijeva radikalne korekcije u bitne sastojcima sadašnjeg  regulatornog okvira.

Tradicija poljoprivredne djelatnosti na ovim prostorima je dokazana, a naša vlastita promišljena odluka i obveza u najskorijoj budućnosti treba biti;  bitno mijenjanje propisa i efikasno koristiti resurse koji su neupitan nacionalni prioritet djelovanja i opstojanja.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *