Brojni su poljoprivrednici unatoč svemu zadržali uvjerenje da je moguće organizirati i razvijati ozbiljan poljoprivredni projekt i posao u vlastitoj zemlji.

Međutim, ciljano taloženje prepreka i teškoća nije normalno poimanje stvari. Osobito je nedopustivo da to radi sustav ili resorne institucije. Konstantna izmjena propisa u cilju njihova stalnog pogoršanja prema stvarnim  uvjetima i realnim  očekivanjima poljoprivrednika, nije tek uvredljivo ili neodgovorno ponašanje čimbenika koji nameću nepravedan regulatorni okvir, nego je izravno opstruiranje nacionalnih ciljeva u poljoprivrednoj politici i djelatnosti.

Ministarstvo poljoprivrede, APPRRR i ostale uključene  institucije trebaju slijediti interese vlastitih poljoprivrednika, njihova očekivanja podići na višu razinu te efikasno doprinositi omogućavanju novih i dodatnih pogodnosti za uspješnu zaštitu i realizaciju istih.

To je smisao i  svrha moderne države koja pogodnosti članstva u Europskoj uniji koristi za dodatno proširenje vlastitih mogućnosti.

Međutim,  u slučaju naše zemlje to nije tako. Poljoprivrednici na područjima krških pašnjaka neprestano se suočavaju s krajnostima, netransparentnim alatima, nelogičnim  i nerazumljivim mehanizmima koji odmjeravaju ili valoriziraju njihove učinke i to na način da su jedino izvjesni kažnjavanja i restrikcije.

Spomenuti alati i mehanizmi raznih terenskih i osobito administrativnih uredskih kontrola su nerazumljivi i samim njihovim provoditeljima.

Odnos institucija i poljoprivrednika se prečesto svodi na rigorozno kažnjavanje, opsesivnu osvetoljubivost i odnos koji nije normalan u drugim dijelovima poljoprivreda unutar EU-a.

Sukladnost ovih kontrolnih mehanizama ( koji u podlozi imaju neodgovarajuće propise ) i  metoda,  sa sagledavanjem realnih obilježja posebnosti i stvarnih sadržaja krških pašnjaka je prečesto apsurdna i iritantna, i kod ogromne većine poljoprivrednika izaziva očaj, osjećaj ogorčenja i bespomoćnosti. Uz to idu i ozbiljne, često vrlo teške  financijske sankcije koje doslovno uništavaju mnoge poljoprivredne subjekte i egzistenciju njihovih obitelji.

Je li sve ovo potrebno ili je slučajno u  modernoj državi,  pretpostavljeno uređenoj po načelu efikasnosti, transparentnosti i odgovornosti?

Naravno da ne. Stanje je zapanjujuće loše i oni koji trebaju afirmirati razvojne ciljeve vlastite poljoprivrede, neshvatljivo su najveća prepreka na putu njezina rasta, stalnog snaženja i dodatnog razvoja do razine dostizanja ostvarenja  najuspješnijih članica unutar EU-a.

Neovisno koja je priroda izvora ovih problema, aktualno  stanje nalaže hitne i ozbiljne promjene.

Izvori problema mogu biti:

  • neefikasan i nestručan, nedjelotvoran sustav koji nema sposobnost efikasnijeg lobiranja, pregovaranja u zalaganju, praćenju i ostvarivanju ključnih ciljeva poljoprivredne politike koja je u nacionalnom interesu;
  • nametanje interesnih ili klijentelističkih sprega unutar sustava, i to na način da se ciljano pogoduje određenim skupinama unutar jednog sektora poljoprivrede na štetu svih ostalih.

No, kako god bilo. Ni jedno ni drugo nisu opravdanje. Bezdušno upropaštavanje vlastitih sugrađana nema nikakav prostor za toleriranje. Naprotiv, zaslužuje detaljno razjašnjenje, razotkrivanje problema  i određeni čimbenici trebaju povući ozbiljne  konzekvencije.

Udruga “Hrvatski krški pašnjaci” isključivo zagovara neodložnu otvorenu raspravu i pristup rješenju svih ključnih pitanja temeljem dokaza i činjenica.

Interesi hrvatskih poljoprivrednika te njihova želja da se radom i sposobnošću dokazuju u poljoprivredi u vlastitoj zemlji, nisu od manje važnosti od bilo kojih poljoprivrednika u bilo kojem dijelu Europske Unije. Interesi ogromnog broja poljoprivrednika u 8 županija u Republici Hrvatskoj svakako jesu jedan od ključnih razvojnih i nacionalnih prioriteta.

Leave a Comment

Your email address will not be published. Required fields are marked *

Scroll to Top