Područje hrvatskog Krša obuhvaća preko 44% od cjelokupnog teritorija, a prostire na području 8 županija, i to: Karlovačkoj, Ličko-senjskoj, Istarskoj, Primorsko-goranskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj, Splitsko-dalmatinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj. U Strategiji razvoja poljoprivrede, Slavoniju i Sjeverozapadnu Hrvatsku, radi velikih zemljišnih potencijala i obradivosti tla trebamo tretirati žitnicom Hrvatske, uz voćarstvo, vinogradarstvo, povrćarstvo i proizvodnju industrijskog bilja. S druge pak strane, Kraško područje Hrvatske ima svega 16% obradivog zemljišta, dok bi se preostalim zemljištem (84%), zbog nemogućnosti obrade tla, trebalo iskorištavati ispašom stoke (razviti stočarstvo), kako bi se iskoristio krmni potencijal tih krških pašnjaka i pašnjačko-šumskih sastojina, kao jedino moguće, racionalno i prihvatljivo gospodarenje.
Nekontrolirani požari jedan su od najvećih problema upravljanja zemljišnim potencijalima u Krškom području Hrvatske. Kako bismo preventivno smanjili broj požara i opožarenih površina, Hrvatska strategija gospodarenja zemljišnim resursima na Kršu mora biti usmjerena na razvoj suvremene stočarske proizvodnje, koja bi se temeljila na iskorištavanju krmnog potencijala kraških pašnjaka, ali i prizemnog raslinja u otvorenim šumskim i pašnjačko-šumskim sastojinama, čime se preventivno pridonosi zaštiti i očuvanju od požara. Zbog nemogućnosti primjene bilo kojih agrotehničkih mjera na Kršu, iskorištavanje i gospodarenje zemljišnim potencijalima treba se temeljiti na ekološkim principima.
Iako se radi o 44% teritorija Republike Hrvatske, krški pašnjaci su u ARKOD sustavu zastupljeni sa svega 6,23 % površina ili 74 440 hektara. Prema evidenciju JRDŽ od 31. 12. 2018. god., brojno stanje svih domaćih životinja na Kršu je 130 000 uvjetnih grla (konvergirano prema tablici konverzije uvjetnih grla sadržane u Pravilniku o provedbi programa izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. god.). Premda je danas stočarski fond u našem krškom području deset puta manji u odnosu na prošlo stoljeće – uočava se evidentan nesrazmjer između sadašnjeg brojnog stanja stoke i od APPRRR-a određenih pašnjačkih površina što je potpuno neprihvatljivo i štetno po poljoprivrednike/stočare na krškom području. Ističemo, da prema trenutnom stanju, još uvijek nedostaje oko 350 000 hektara površina krških pašnjaka koje bi trebale biti evidentirane u ARKOD sustav pri APPRRR, u odnosu na prisutan broj domaćih životinja (svih vrsta i kategorija stoke), konvergiranih u odgovarajući broj uvjetnih grla. Kao posljedica toga je nemogućnost suvremenog razvoja stočarstva, u prvom redu zbog nedovoljnih pašnjačkih površina, a i sama struktura tih površina je neprikladna za ispašu stoke.
Prema Pravilniku o provedbi programa izravne potpore i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2019. god., kojeg je donijela APPRRR određeno je da na 3,3 ha krških pašnjaka dolazi jedno uvjetno grlo. Uzimajući u obzir primarnu proizvodnost kraških pašnjaka i činjenicu da stoka na njima boravi gotovo cijelu godinu, poljoprivrednici/stočari smatraju da bi omjer površine kraških pašnjaka prema jednom uvjetnom grlu trebao biti na prosječnoj razini od 5,5 ha neto pašnjačke površine, s time da postoji razlika u primarnoj proizvodnosti krških kamenjarskih pašnjaka u području Dalmacije i Like, što bi svakako trebalo uzeti u obzir.
Loše gospodarenje prirodnim pašnjacima i neprikladan odnos broja uvjetnih grla prema pašnjačkoj površini (engl. Stocking rate) dovodi do degradacije pašnjačke vegetacije, sa snažnim učinkom na kvalitetu i dostupnost hrane za ispašu životinja, što izravno utječe na smanjenje animalne proizvodnje. Prirodni pašnjaci posebno su osjetljivi na loše upravljanje u slučajevima kada je preopterećenost pašnjaka velika, što se očituje u promjeni vegetacije odnosno zamjeni ukusnijih višegodišnjih biljnih vrsta s neukusnijim jednogodišnjim ili ne-palatabilnim višegodišnjim biljkama, gubitkom biljnog vigora, smanjenjem ukupne biljne pokrovnosti i ukupnim padom produktivnosti pašnjaka. Sve to u konačnici dovodi do opadanja biološke raznolikosti i degradiranosti pašnjačke vegetacije. Navedeni procesi snažno su prošireni na cjelokupnom dijelu jadranskog područja RH s posebnim naglaskom na otoke na kojima grm Juniperus phoenicae, u narodu poznat kao somina/sobina, zauzima sve veće pašnjačke površine sprječavajući rast trava i lepirnjača koje su primarna hrana za stoku. Na taj se način smanjuje nosivost ionako škrtih pašnjaka, a time i ekonomska održivost proizvodnje.
Kraški pašnjaci ne spadaju u trajne (kontinentalne) travnjake, kako je navedeno u izviješću dostavljenom Europskoj komisiji. Naime, kraški pašnjaci spadaju u sasvim drugu kategoriju zemljišta sa svim svojim specifičnostima. Stoga je Europskoj komisiji važno prikazati vjerodostojno i stvarno stanje koje odražava realna obilježja kraških pašnjaka. Nisko prizemno raslinje, makija, dračici, grmlje, različite drvenaste i grmolike vrste na kraškom pašnjaku njegov su sastavni dio i nezaobilazan izvor krmne biomase za hranidbu goveda, ovaca i koza, kao i ostalih vrsta domaćih životinja, što je tisućljetna tradicija, kako na hrvatskom Kršu, tako i u sličnim klimatskim/ekološkim područjima u drugim mediteranskim zemljama. Sve je to odraz prirodnih uvjeta života na Kršu. Kada se zbog ljetne suše i žege travnati pokrov potpuno sasuši, zelena lisna masa drvenastih vrsta je od ključne važnosti kao dodatni izvor prehrane domaćim životinjama na području Krša. Prema tome, homogeni dijelovi krošanja drveća i grmlja promatrani satelitskim snimcima ili putem DOF-a, nisu ispravan/pogodan kriterij za isključivanje takvih površina kao tzv. “neprihvatljivi elementi na krškim pašnjacima”, a posebno ako su potpuno prohodni i pogodni za ispašu trave koja je sačuvana u sjeni krošanja.
U skladu sa svim navedenim načelima, preporukama i odrednicama slobodni smo predložiti stručne savjetnike Udruge “Hrvatski kraški pašnjaci“ da bude uključena u opće aktivnosti izrade i donošenja Strategije razvoja nacionalne poljoprivrede. Isto tako, predlažemo i zahtijevamo da budemo uključeni u postupak donošenja planova za buduće programsko razdoblje od 2020. – 2027. god. te donošenje akata u okviru nacionalnog regulatornog okvira za poljoprivredu.
Pored toga, od najveće je važnosti postići dogovor s odgovarajućim tijelima EU-a za upis novih 1 milijun hektara poljoprivrednog zemljišta u hrvatskom Krškom području. Naime, početkom tekućeg programskog razdoblja Europskoj Uniji je referirano tek 1/3 od ukupnih poljoprivrednih površina u Republici Hrvatskoj. Upis novih većih površina poljoprivrednog zemljišta kao podloge za plaćanja u poljoprivrede neupitan su nacionalni interes za Republiku Hrvatsku. U slijedećem programskom razdoblju od 2020. do 2027. god., a temeljem ZPP-a, plaćanja u poljoprivredi u cijelosti dolaze unutar proračuna EU-a. Zbog toga je važno da Republika Hrvatska ispravi ključnu pogrešku s početka sadašnjeg programskog razdoblja i umjesto svega 1/3 poljoprivrednog zemljišta, omogući upis daljnjih poljoprivrednih površina, a što bi bila okosnica razvoja stočarstva u našem Krškom području i buduća podloga za nova plaćanja u poljoprivredi. U tome cilju neiskorištene zemljišne (poljoprivredne) površine Krša važan su izvor sredstava potpora, kao dodatak i/ili podloga dohotku za mnoge poljoprivrednike.
Iz navedenih razloga Udruga „Hrvatski krški pašnjaci“ se obraća Vladi Republike Hrvatske i Hrvatskoj javnosti s molbom da se gore navedeni prijedlozi Udruge uzmu u obzir prilikom izrade Strategije razvoja poljoprivrede i ribarstva Republike Hrvatske 2020.
Priredio: prof.dr.sc. Jozo Rogošić