HRVATSKOJ HITNO TREBA AGENCIJA ZA GOSPODARENJE KRŠKIM PAŠNJACIMA

Danas se u svijetu prirodnih pašnjačkih resursa smatraju sve nekultivirane površine obrasle travnatim ili  drvenastim biljnim pokrovom a koje se u prvom redu koristi za ispašu domaćih i divljih životinja.

Te površine u krškom području obuhvaćaju dvije vrste zemljišta.Jedno je šumsko zemljište obraslo drvećem i visokim grmljem koje izgrađuju sastojine  vazdazelenih i listopadnih šuma,šikara,dračika  te makijom i garizima.Drugo su tipične  pašnjačke površine ili krški kamenjarski pašnjaci,suhi mediteranski travnjaci i vegetacija vazdazelenih bušaka.

Prema tome u prirodne pašnjačke resurse mogu se ubrojiti sve nekultivirane površine obrasle biljnim pokrovom,a koje osiguravaju utočište za životinje koje se hrane ispašom ili brstom.

Pod nazivom gospodarenje prirodnom pašnjačkom vegetacijom podrazumjevamo upravljanje različitim komponentama ekosustava na održivoj razini.Drugim riječima,treba što racionalnije iskoristiti postojeće krmne resurse/ostvariti maksimalnu animalnu proizvodnju,a da se ujedno zaštiti biljni pokrov i tlo od degradacije.Gospodarenju prirodnim resursima osobito je važno pri iskorištavanju pašnjaka ispašom domaćih životinja.

Time se zeli postići da u postojećim ekološkim uvjetima obje proizvodnje(biljna i animalna) povećaju ili se zadrže na istoj razini,a da ne dođe do značajnijeg oštećenja(devastacije) prirodnog okoliša.

Kada govorimo o gospodarenju mediteranskom prirodnom vegetacijom u Hrvatskoj tu se dodiruju i isprepleću četiri znanstvene i stručne discipline.To su ekologija bilja,šumarstvo,agronomija i stočarstvo.

Prema uzoru na razvijene zemlje svijeta,Republika Hrvatska(ministarstvo poljoprivrede)  trebalo bi formirati agenciju za gospodarenje krškim pašnjacima.

Nažalost,kod nas u ovom sektoru upravljanja vlada totalni haos i nesređena situacija.

U ovakvim trenutnim okolnostima nemoguće je razviti suvremenu stočarsku proizvodnju na krškim pašnjacima.

U našim područjima šumske sastojine su razvijene u obliku otvorenih vazdazelenih česminovih šuma ili listopadanih medunčevo-bjelograbovih šuma u kojima se razvija prizemni sloj raslinja koji se oduvjek koristio za ispašu stoke.

Medutim,šumarski lobi i konzervativni šumarski krugovi nikako ne pristaju,niti podržavaju ispašu stoke na našim područjima.

Gledajući po površini krška područja su najveći prirodni zemljišni resursi gdje u području osam županija zauzimaju 44% teritorija Republike Hrvatske.

Slavonija se, radi velikih zemljišnih potencijala i obradivosti tla, smatra žitnicom Hrvatske,uz voćarstvo,povrtlarstvo i proizvodnju industrijskog bilja.S druge pak strane,krško područje Hrvatske ima svega 16% obradivog zemljišta,dok bi se preostalo zemljište ( 84%) ukupne površine,zbog nemogućnosti obrade tla,trebale u najvećom dijelu usmjeriti prema razvoju ekstenzivnog stočarstva koje je tradicionalno na ovim prostorima,kako bi se iskoristio krmni potencijal tih pašnjačko-šumskih sastojina.

Prezivači,goveda,ovce i koze su tradicionalno najbrojnija stoka u našem krškom području.

Ovce i koze su najzastupljenije u jadranskom području.Gledajući kroz duže povjesno razdoblje one su izgubile značenje koje su imale.

Tako je npr.1800 godine,u Dalmaciji bilo 700 000 koza(Vrdoljak i Topić 1990).

Zakonskim propisima između 1948-1954 g zabranjeno je držanje koza u slobodnom uzgoju,što je rezultiralo naglim smanjenjem broja koza.Od tada dolazi do opadanja stočarske proizvodnje i broj koza i ovaca  drastično pada,a ljudi odlaze u gradove.U prošlom stoljeću je u Dalmaciji bilo 1 050 000 ovaca,da bi se 1955g taj broj smanjio na 820 600 ovaca,a koza svega na 19 900 kom.Godine 1991 broj ovaca u Dalmaciji se smanjio upola te prema podatcima iznosi 417 000 ovaca(Šupe i Radinović 1993).

Danas je stočarstvo zanemareno od strane države,tako da u svih osam županija obitava 54 264 koza,395 807 ovaca i 70 778 goveda.

Da bi se postigli rezultati iz prošlog stoljeća potrebno je pristupiti gospodarenju krškim pašnjacima krajnje ozbiljno i profesionalno,ne zanemarujući struku.

Osnivanjem agencije za krške pašnjake i kvalitetnim projektom,moguće je dati jak zamah u razvoju modernog stočarstva, koje bi se temeljilo na ekološkim principima.Na taj način bi se uvelike povećala proizvodnja mlijeka i mesa uzgojenog na sasvim prirodan i ekološki način.Ekstenzivni uzgoj stoke na krškim područjima nam je antroploško naslijeđe i naš način života i jedini način opstanka na ovim prostorima.