Republiku Hrvatsku 1.599400 ha prekrivaju pašnjaci, krški pašnjaci i livade.
Na krškim područjima i krškim pašnjacima se nalazi ogroman broj endemskih vrsta flore i faune.
Krška područja pružaju gotovo idealne uvjete za razvoj ekološke poljoprivrede. Ona zauzimaju oko 44% kopnenog teritorija, a specifične regije krša i područja krških pašnjaka nalaze se u 8 županija: Zadarskoj, Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-goranska, Karlovačka, Istarska Ličko-senjska, Šibensko- kninskoj i Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Krš je jedna od posebnosti Hrvatske i zato se Hrvatska u stručnoj literaturi naziva tipičnom krškom zemljom- locus tipicus . Hrvatska krška područja pripadaju tipu krša umjerenih širina (Dinaridi, Alpe, Pireneji…) koji se ističe i do 8 km debelim karbonatnim sedimentima.
Mnogobrojne vrste vaskularne flore su endemske na području krša. Krški reljef je jedinstven oblik reljefa s posebnim hidrogeološkim i geomorfološkim značajkama u kojem je podzemno vodno otjecanje znatno bogatije od nadzemnog. Površinske se razvodnice znatno razlikuju od podzemnih i u tom se reljefu javljaju posebni površinski fenomeni i podzemni oblici.
Neugrožavanje biološke ravnoteže, očuvanje bioraznolikosti, zaštita endemskih vrsta i prirodnih staništa te sprječavanje zarastanja na dokazano najpoželjniji prirodan način provodi se napasivanjem područja krških pašnjaka putem goveda. Zbog toga se ističe čimbenik održavanja i zasebne zaštite specifičnih regija krških pašnjaka u okviru Europske Unije kao posebnih površina. S druge strane, sa zootehničkog gledišta i dobrobiti životinja, pašnjačko držanje ima iznimno povoljan utjecaj na organizam životinja.
Ostali korisni rezultati se ogledaju kroz proizvodnju vrhunskog mesa na sasvim prirodan način, što povećava niz važnosti i opseg ranije izloženih korisnih učinaka.
Hrvatska obiluje krškim pašnjacima, a stvaranjem jedinstvenog suživota imamo obavezu zaštiti ga i od njega imati ono najbolje – zdrav i održiv život na krškim područjima.